Flamenko
| Flamenko | |
|---|---|
| Stilsko porijeklo | Andaluski nubah |
| Kulturološko porijeklo | Romska muzika |
| Tipični instrumenti | Vokal, pljeskanje, gitara, kastanjete, cajón flamenco |
| Podžanrovi | |
| Fuzijski žanrovi | |
Flamenko je španska umjetnička forma zasnovana na različitim folklornim muzičkim tradicijama južne Španije, razvijena unutar gitano subkulture regije Andaluzija, a historijski je prisutna i u Extremaduri i Murciji.[1][2][3] U širem smislu, termin se koristi za označavanje raznih savremenih i tradicionalnih muzičkih stilova tipičnih za južnu Španiju. Flamenko je usko povezan s gitanima romske etničke pripadnosti koji su značajno doprinijeli njegovom nastanku i profesionalizaciji. Međutim, njegov stil je jedinstveno andaluzijski, a flamenko umjetnici su historijski uključivali Špance i gitano i ne-gitano naslijeđa.[4]
Najstariji zapis o flamenko muzici datira iz 1774. u knjizi Las Cartas Marruecas (Marokanska pisma) autora Joséa Cadalsa.[5] Razvoj flamenka tokom protekla dva vijeka je dobro dokumentovan: "pozorišni pokret saineta (jednočinki) i tonadila, popularne pjesmarice i notni zapisi, običaji, studije plesova i toquesa, usavršavanje, novine, grafički dokumenti u slikama i gravurama... u kontinuiranoj evoluciji zajedno s ritmom, poetskim strofama i ambijentom."[6]

Dana 16. novembra 2010, UNESCO je proglasio flamenko jednim od remek-djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva.[7]
Romska umjetnost
[uredi | uredi izvor]Flamenco je jedan od muzičkih fenomena koji je, uprkos svojim narodnim korijenima, nadživio modu tj. muzičke tendencije usmjeravane od onih koji kreiraju muzički "ukus" većine. Svojom snagom pronalazi ljubitelje van Španije. To je živa umjetnost koja upija tendencije svake vrste bez gubitka svoje osobnosti. Glavna karekteristika flamenca je povezanost sa publikom koja reagira na emotivan način.
Flamenco je proizvod mješanja različitih kultura kao što su romska, arapska, hrišćanska i jevrejska.Također se često naziva ciganskom umjetnošću zbog uticaja koji je pridonijela ta etnička skupina u "rođenju" i razvoju istog.
Etimologija riječi flamenco
[uredi | uredi izvor]Flamenco je do prije nekih sto pedeset godina bio marginalna kultura u tadašnjem španskom društvu i kao takav nezanimljiv za ostavljanje bilo kakvog traga u pisanoj riječi. Prvi pisci koji pokazuju bilo kakav interes o temi pojavljuju se u 19. stoljeću, sa premalo kontakata unutar kulture i upravo zbog toga nisu išli u korak sa trenutnim strujanjima unutar žanra. Tadašnji izvođači i znalci bili su u pravilu nepismeni ljudi čije je znanje dolazilo usmenim putem. Zbog svega toga, dan danas postoji mnogo različitih teorija o postanku riječi flamenco.
U rječniku Španske Kraljevske Akademije postoje različita značenja riječi flamenko, među kojima se nalazi opis pojma o kojem je ovdje riječ. Doslovan prijevod bi bio: "Kaže se za izvjesna sociokulturološka manifestiranja općen povezana sa španskim Romima, a posebno sa andaluškim." Također su zanimljiva objašnjenja: "porijeklom iz Flandrije" i "neko ili nešto što je povezano sa tom historijskom evropskom regijom".
| Flamenko | |
|---|---|
Flamenko u Cordobi | |
| Nematerijalna kulturna baština | |
| Regija | Evropa |
| Država | |
| Svjetska baština | |
| Lista upisa | Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva |
| UNESCO oznaka | 00363 |
| Datum upisa | 2010. |
| Lokacija upisa | UNESCO |
Nematerijalna kulturna baština
[uredi | uredi izvor]Flamenko je umjetnički izraz koji spaja pjesmu, ples i muziciranje. Andaluzija u južnoj Španiji je srce flamenka, iako ima korijene i u oblastima kao što su Murcia, Ekstremadura i Granada. U sjeveroistočnom dijelu Granade, na Svetom brdu, nalazi se kolonija Roma. U njihovim bijelim kućama - pećinama udubljenim u brdu, danas se nalaze najautentičniji flamenco barovi Španije, individualne škole flamenca, a noćni život traje sve do ranih jutarnjih časova.[8] Restorani-barovi u kojima se igra i pjeva uz flamenco, zovu se tablaosi. Mnogi od njih su visoko komercijalizovani i dobro naplaćuju jednočasovni ili dvočasovni program.
Grad Sevilja, četvrti po veličini u Španiji, smatra se kolijevkom flamenka u Andaluziji i po njemu je postao poznato turističko mjesto koje svakodnevno privlači turiste, da bi prisustvovali jednom ovakvom spektaklu uživo.[9]
Flamenko je na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element kulturne baštine u Španiji.[10] Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa na zasjedanju koje je održano od 15. do 19. novembra 2010. u Nairobiju u Kenijiu.[11]
Palos
[uredi | uredi izvor]Muzički pravci flamenca u Španiji zovu se palos.
Poredak abecednim redom:
Alboreá | Alegrías | Bambera | Bulerías | Cabales | Campanilleros | Cantiña | Caña | Caracoles | Carcelera | Cartagenera | Colombiana | Corrido gitano | Debla | Fandango | Fandanguillo | Farruca | Galeras | Garrotín | Granaína | Guajira | Jabera | Jota Flamenca | Liviana | Malagueña | Mariana-Flamenco | Martinete | Media | Media Granaína | Milonga | Minera | Mirabrás | Nana - Flamenco| Petenera | Polo-Flamenco | Romance | Romera | Rondeña | Rumba | Saeta | Seguiriya ili Siguiriya | Serrana | Sevillana | Soleá | Tango | Tanguillo | Taranta | Taranta ili Taranto | Tiento | Toná | Trillera | Verdiales | Vidalita | Zambra | Zorongo
Najpoznatiji umjetnici
[uredi | uredi izvor]- Paco de Lucía - komponist i virtuoz na gitari.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ (Leblon 2003, 72-73)
- ↑ (Aoyama 2007, 105)
- ↑ (Manuel 1989, 51-52)
- ↑ (Hayes 2009, 31-37)
- ↑ (Akombo 2016, 240–241)
- ↑ (Ríos Ruiz 1997, 16-17)
- ↑ "Flamenco". ich.unesco.org. UNESCO Intangible Cultural Heritage List. 2010. Pristupljeno 30. 9. 2021.
- ↑ Flamenko
- ↑ Zanimljivosti o tradicionalnom španskom plesu El Flamenco
- ↑ UNESCO: Nematerijalna svjetska baština u Španiji - ich.unesco.org - Pristupljeno 19.11.2021.engleski: '
- ↑ UNESCO: Flamenko - ich.unesco.org, Pristupljeno, 7.01.2023engleski: '
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Akombo, David (2016). The Unity of Music and Dance in World Cultures. North Carolina: McFarland Books. ISBN 978-0786497157.
- Aoyama, Yuko (2007). "The role of consumption and globalization in a cultural industry: The case of flamenco". Geoforum. Elsevier. 38 (1): 103–113. doi:10.1016/j.geoforum.2006.07.004.
- Álvarez Caballero, Ángel: El cante flamenco, Alianza Editorial, Madrid, Second edition, 1998. ISBN 84-206-9682-X (First edition: 1994)
- Álvarez Caballero, Ángel: La Discografía ideal del cante flamenco, Planeta, Barcelona, 1995. ISBN 84-08-01602-4
- Anon. 2010. "El flamenco es declarado Patrimonio Cultural Inmaterial de la Humanidad por la Unesco"[trajno mrtav link], Yahoo Noticias, 16 November 2010 (accessed 16 November 2010).
- Anon. "Palos & compas ". Flamenco-Events.com (2012; accessed 19 March 2020).
- Anon. "Palos del Flamenco: Categorías". flamencoexport.com (2019, accessed 19 March 2020).
- Arredondo Pérez, Herminia, and Francisco J. García Gallardo: "Música flamenca. Nuevos artistas, antiguas tradiciones" In Andalucía en la música. Expresión de comunidad, construcción de identidad, edited by Francisco J. García y Herminia Arredondo. Sevilla: Centro de Estudios Andaluces, 2014, pp. 225–242. ISBN 978-84-942332-0-3
- Banzi, Julia Lynn (PhD): "Flamenco Guitar Innovation and the Circumscription of Tradition" 2007, 382 pages; AAT 328581, DAI-A 68/10, University of California, Santa Barbara.
- Caba Landa, Pedro, and Carlos Caba Landa. Andalucía, su comunismo y su cante jondo. First edition, Editorial Atlántico 1933. Third edition, Editorial Renacimiento 2008. ISBN 978-84-8472-348-6
- Cruces-Roldán, Cristina (2017). "Flamenco". u Prato, Paolo; Horn, David (ured.). Bloomsbury Encyclopedia of Popular Music of the World, Genres: Europe. 11. United Kingdom: Bloomsbury Academic. str. 249–306. ISBN 978-1-5013-2612-7.
- Coelho, Víctor Anand (Editor): "Flamenco Guitar: History, Style, and Context", in The Cambridge Companion to the Guitar, Cambridge University Press, 2003, pp. 13–32.
- Devorah Bennahum, Ninotchka (2023). "Flamenco: Music and Dance". Encyclopædia Britannica. United States: Encyclopædia Britannica, Inc. ISBN 978-1-59339-292-5.
- Llano, Samuel (2020). "Flamenco as Palimpsest: Reading through Hybridity". u Davies, Catherine; O'Bryen, Rory (ured.). Transnational Spanish Studies. United Kingdom: Liverpool University Press. str. 161–180. ISBN 9781789627282.
- Lorca, F.G. (1970). El Cante jondo: primitivo canto andaluz. Sección literatura (jezik: španski). Alianza. Pristupljeno 16. 5. 2023.
- Lorca, F.G. (2010). Poema del cante jondo - Romancero gitano (conferencias y poemas) (PDF) (jezik: španski). Stockcero, Incorporated. ISBN 978-1-934768-37-2. Pristupljeno 16. 5. 2023.
- Harper, Douglas. "flamenco". Online Etymology Dictionary..
- Hayes, Michelle Heffner (2009). Flamenco: Conflicting Histories of the Dance. North Carolina: McFarland Books. ISBN 978-0786439232.
- Herrera, Muhammad Ali (mart 2006). "Breve biografía de Blas Infante". Alif Nûn (36). Arhivirano s originala, 11. 4. 2013.
- Hoces Bonavilla, Sabas de. n.d. "Acotaciones sobre algunos conceptos errados con el flamenco (1)". funjdiaz.net. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 22. 10. 2019. Revista de Folklore, no. 23:147–157 (archive from 24 September 2015).
- Holguín, Sandie (2019). Flamenco Nation: The Construction of Spanish National Identity. Madison: University of Wisconsin Press. str. 25–57. doi:10.2307/j.ctvgc62dd. ISBN 9780299321802. JSTOR j.ctvgc62dd. S2CID 197774320.
- Infante, Blas (2010). Orígenes de lo Flamenco y Secreto del Cante Jondo (1929–1933) (PDF). Consejería de Cultura de la Junta de Andalucía. str. 166. Arhivirano (PDF) s originala, 2. 11. 2013.
- Koster, Dennis (1. 6. 2002). Guitar Atlas, Flamenco. Alfred Music Publishing. ISBN 978-0-7390-2478-2. Pristupljeno 4. 3. 2013.
- Leblon, Bernard (2003). Gypsies and Flamenco: The Emergence of the Art of Flamenco in Andalusia. Prevod: Ni Shuinear, Sinead. Hatfield: University of Hertfordshire Press. ISBN 9781902806051.
- Machin-Autenrieth, Matthew (2015). "Flamenco ¿Algo Nuestro? (Something of Ours?): Music, Regionalism and Political Geography in Andalusia, Spain". Ethnomusicology Forum. 24 (1 (April)): 4–27. doi:10.1080/17411912.2014.966852. hdl:2164/17695. S2CID 217531496.
- Mairena, Antonio, and Ricardo Molina. Mundo y formas del cante flamenco, Librería Al-Ándalus, third edition, 1979 (First Edition: Revista de Occidente, 1963)
- Manuel, Peter (1986). "Evolution and Structure in Flamenco Harmony". Current Musicology. Columbia University Press. 42: 46–57. doi:10.7916/D88051HJ. S2CID 193937795.
- Manuel, Peter (1989). "Andalusian, Gypsy, and Class Identity in the Contemporary Flamenco Complex". Ethnomusicology. University of Illinois Press. 33 (1): 51–52. doi:10.2307/852169. JSTOR 852169.
- Martin, Juan (2002). Solo Flamenco Guitar. Mel Bay Publications. str. 48. ISBN 978-0-7866-6458-0.
- Martinez, Emma (2011). Flamenco: All You Wanted to Know. Mel Bay. ISBN 9781609744700..
- Martín Salazar, Jorge: Los cantes flamencos, Diputación Provincial de Granada, Granada, 1991 ISBN 84-7807-041-9
- Manuel, Peter. "Flamenco in Focus: An Analysis of a Performance of Soleares." In Analytical Studies in World Music, edited by Michael Tenzer. New York: Oxford University Press, 2006, pp. 92–119.
- Mendoza, Gabriela. "Ser flamenco no es una música, es un estilo de vida". El Diario de Hoy (2011): [potrebna stranica].
- Ortiz Nuevo, José Luis: Alegato contra la pureza, Libros PM, Barcelona, 1996. ISBN 84-88944-07-1
- Pohren, Donn E. (2005). The Art of Flamenco. Westport, Connecticut: Bold Strummer. ISBN 978-0933224025.
- Real Academia Española. "flamenco, ca". Diccionario de la lengua Española, tricentenary edition. Madrid: Real Academia Español, 2019. (accessed 19 March 2020).
- Ríos Ruiz, Manuel. Ayer y hoy del cante flamenco, Ediciones Istmo, Tres Cantos (Madrid), 1997. ISBN 84-7090-311-X.
- Rossy, Hipólito: Teoría del Cante Jondo, Cresda, Barcelona, 1998. ISBN 84-7056-354-8 (First edition: 1966)
- Ruiz, Ana (2007). Vibrant Andalusia: The Spice of Life in Southern Spain. Algora. ISBN 978-0-87586-540-9.
- Torres Cortés, Norberto. "El compromiso y la generosidad de manolo Sanlúcar ". El Olivo, no. 88 (February 2001, especial "Manolo Sanlúcar").
- Rito y geografía del cante. Serie documental de los años 70 del siglo XX sobre los orígenes, estilos y pervivencia del cante flamenco, con José María Velázquez-Gaztelu.
- Nuestro flamenco: programa de Radio Clásica, con José María Velázquez-Gaztelu.
- Agencia Andaluza para el Desarrollo del Flamenco
- Flamenco Viejo
- Flamenco Olímpico Reportaje Documental
- Flamenco de la A a la Z: breve enciclopedia del flamenco que incluye diccionario en el sitio de Radiolé.
- GRANDE, Félix: Memoria del flamenco, con prólogo de José Manuel Caballero Bonald. Galaxia Gutenberg/Círculo de Lectores, Barcelona, 1991.
- Flamenco en Sevilla
- Lafuente Alcántara, Emilio (1825–1868): Cancionero popular. Colección escogida de seguidillas y coplas, 1865.
- Vol. II: Coplas; texto en Google Books.
- Sobre Emilio Lafuente Alcántara Arhivirano 5. 10. 2015. na Wayback Machine, hermano de Miguel Lafuente Alcántara, en el sitio Arhivirano 5. 10. 2015. na Wayback Machine Biblioteca Virtual de Arabistas y Africanistas Españoles.
- Universo Lorca | El Concurso del Cante Jondo de 1922. Web dedicada a la vida y obra de Federico García Lorca y su vinculación con Granada. (Diputación de Granada)
- Los Palos del Flamenco | Los Palos del Flamenco. Artículos sobre el origen y evolución del arte flamenco. Arhivirano 23. 5. 2021. na Wayback Machine (Flamencos Online)
